PORUKA SVETOGA OCA FRANJE POVODOM 4. SUSRETA EoF-a
Predrage i predragi mladi!
Lijepo vas je susresti godinu dana nakon događaja u Asizu i znati da vaš rad na oživljavanju ekonomije napreduje s puno plodova, oduševljenja i zauzetosti.
Često ste čuli kako govorim da stvarnost nadilazi ideju. Pa ipak, ideje nadahnjuju. Postoji jedna koja me nadahnjuje još od vremena kad sam bio student teologije. Na latinskom se zove Coincidentia oppositorum, to jest jedinstvo suprotnosti. Prema toj ideji, stvarnost se sastoji od suprotnih polova, od parova koji su međusobno suprotstavljeni. Neki primjeri su: veliki i mali, milost i sloboda, pravda i ljubav i tako dalje. Što učiniti s tim suprotnostima? Naravno, možemo pokušati odabrati jedno od dva i eliminirati drugo. Ili, kao što su predložili autori koje sam proučavao, u pokušaju pomirenja suprotnosti mogla bi se izraditi sinteza, izbjegavajući brisanje jednog ili drugog pola, kako bi se to riješilo na višoj razini, gdje, međutim, napetost neće nestati.
Dragi mladi, svaka teorija je djelomična, ograničena i ne može se očekivati da će obuhvatiti ili potpuno riješiti suprotnosti. Takav je i svaki ljudski projekt. Stvarnost nam uvijek izmiče. Kao mladom isusovcu tada mi se ideja o jedinstvu suprotnosti činila učinkovitom paradigmom za razumijevanje uloge Crkve u povijesti. No, ako dobro razmislite, korisna je da bismo razumjeli što se događa u današnjoj ekonomiji. Veliki i mali, siromaštvo i bogatstvo i mnoge druge suprotnosti prisutne su i u ekonomiji. Ekonomija su štandovi na tržnici, kao i središta međunarodnih financija; postoji konkretna ekonomija sačinjena od lica, pogleda, osoba, malih banaka i poduzeća, a postoji i ekonomija multinacionalnih kompanija toliko velika da se čini apstraktnom, ekonomija država, banaka, investicijskih fondova. Postoji ekonomija novca, bonusa i vrlo visokih plaća uz ekonomiju skrbi, ljudskih odnosa, preniskih plaća da bi se dobro živjelo. Gdje se te suprotnosti podudaraju? Podudarnost nalazimo u autentičnoj naravi ekonomije, a to je da bude mjesto uključivanja i suradnje, stalnog stvaranja vrijednosti koje trebaju kružiti među svima. Mali trebaju velike, konkretno treba apstraktno, ugovor treba dar, a siromaštvo treba zajedničko bogatstvo.
Međutim, ne zaboravite, postoje oprečnosti koje uopće ne generiraju sklad. Ekonomija koja ubija ne podudara se s ekonomijom koja daje život; ekonomija ogromnog bogatstva za nekolicinu u svojoj se nutrini ne usklađuje s previše siromašnih koji nemaju mogućnosti za život; Golemi biznis s oružjem nikada neće imati ništa zajedničko s ekonomijom mira; ekonomija koja zagađuje i uništava planet ne nalazi nikakvu sintezu s onom koja ga poštuje i štiti.
Upravo je svijest o tome srce nove ekonomije za koju se zauzimate. Ekonomija koja ubija, koja isključuje, koja zagađuje, koja proizvodi rat, nije ekonomija: drugi je nazivaju ekonomijom, ali to je samo vakuum, odsutnost, to je bolest, perverzija same ekonomije i njezina poziva. Oružje proizvedeno i prodano za ratove, zarada ostvarena na koži najranjivijih i najbespomoćnijih, kao što su oni koji napuštaju svoju domovinu u potrazi za boljom budućnošću, iskorištavanje resursa i naroda, čime se krade zemlja i zdravlje: sve to nije ekonomija, nije dobar pol stvarnosti koji treba održavati. To je samo bahatost, nasilje, to je samo grabežljiva struktura od koje treba osloboditi čovječanstvo.
Želio bih vam predložiti drugu ideju koja mi je jako pri srcu, povezanu s onim što sam vam upravo rekao o napetostima unutar ekonomije: ekonomiju zemlje i ekonomiju hoda. Ekonomija zemlje dolazi od prvog značenja riječi ekonomija, od brige za dom. Dom nije samo fizičko mjesto gdje živimo, već je to naša zajednica, naši odnosi, to su gradovi u kojima živimo, naši korijeni. U širem smislu, dom je cijeli svijet, jedini koji imamo, povjeren svima nama. Samim time što smo rođeni pozvani smo postati čuvari tog zajedničkog doma, a time i braća i sestre svakog stanovnika zemlje. Baviti se ekonomijom znači brinuti se o našem zajedničkom domu, a to neće biti moguće ako nemamo oči uvježbane gledati svijet počevši od periferija: od pogleda isključenih, najmanjih. Do sada je bio nametnut pogled muškaraca na dom, obično muškaraca iz zapadnih i sjevernih dijelova svijeta. Stoljećima smo – između ostalih – izostavili pogled žena: da su bile prisutne, pomogle bi nam vidjeti manje robe i više odnosa, manje novca i više preraspodjele, više pažnje prema onima koji imaju i koji nemaju, više stvarnosti i manje apstrakcije, više tijela i manje brbljanja. Ne možemo više isključivati različite perspektive iz ekonomske prakse i teorije, kao ni i iz života Crkve. Zbog toga sam osobito radostan što vidim toliko mladih žena protagonistica Franjine ekonomije. Integralna ekonomija je ona koja se vodi sa siromašnima i za siromašne - na sve načine kako smo danas siromašni - isključeni, nevidljivi, bez glasa da bismo ih čuli. Moramo se naći tamo, na rasjedu povijesti i postojanja, a oni koji se posvećuju proučavanju ekonomije, i na periferijama misli, koje nisu ništa manje važne. Zato se pitajte: koje su danas periferije ekonomske znanosti? Nije dovoljna misao o siromašnima i za njih, već sa siromašnima, s isključenima. I u teologiji smo često 'proučavali siromašne', ali smo malo proučavali 'sa siromašnima': od objekata znanosti oni moraju postati subjekti, jer svaka osoba ima priče za ispričati, ima svoju misao o svijetu: prvo siromaštvo siromašnih je to što su isključeni od izražavanja svoga mišljenja, isključeni iz same mogućnosti da izraze misao koja će se smatrati ozbiljnom. Radi se o dostojanstvu i poštovanju, prečesto uskraćenima.
A sada o ekonomiji hoda. Ako pogledamo iskustvo Isusa i prvih učenika, to je iskustvo 'Sina Čovječjeg koji nema gdje bi glavu naslonio' (Lk 9,58). Jedan od najstarijih načina opisivanja kršćana bio je: "Oni od puta". A kad je Franjo Asiški, nama tako drag, započeo svoju i ekonomsku revoluciju samo u ime Evanđelja, vratio se kao prosjak, lutalica: krenuo je na put, napustivši kuću svoga oca Bernardona. Kojim putem onda trebaju ići oni koji žele obnoviti ekonomiju iz korijena? Putovanje hodočasnika uvijek je bilo rizično, protkano povjerenjem i ranjivošću. Tko krene na taj put morat će brzo priznati svoju ovisnost o drugima koji putuju: tako ćete i vi razumjeti da je i ekonomija prosjak drugih disciplina i znanja. I kao što hodočasnik zna da će njegovo putovanje biti prašnjavo, tako i vi znate da opće dobro zahtijeva zauzimanje u kojem ćete zaprljati ruke. Samo prljave ruke znaju promijeniti zemlju: pravda se živi, ljubav se utjelovljuje i, solidarni u izazovima, u njima ustrajemo hrabro. Biti Franjini ekonomisti i poduzetnici danas nužno znači biti žene i muškarci mira: ne davati sebi mira za mir.
Dragi mladi, ne bojte se napetosti i sukoba, pokušajte ih nastaniti i humanizirati svaki dan. Povjeravam vam zadatak da čuvate naš zajednički dom i da imate hrabrosti hodati.
Teško je, ali znam da vi to možete jer to već činite. Znam da nije neposredno ulagati svoje napore i dijeliti svoje snove unutar svojih Crkava i među ekonomskom zbiljom teritorija na kojima živite. Čini se da je stvarnost već oblikovana, često nepropusna kao tlo na kojem predugo nije padala kiša. Neka vam ne ponestane strpljenja i snalažljivosti da se date upoznati i da postupno uspostavite sve stabilnije i plodonosnije veze. Želja za novim svijetom raširenija je nego što se čini. Ne zatvarajte se u sebe: oaze u pustinji su mjesta kojima svatko mora imati pristup, raskrižje na kojem se zaustaviti i vraćati se drugačiji. Zato ostanite otvoreni i tražite s odlučnošću i oduševljenjem svoje kolege, svoje biskupe, svoje sugrađane. I u tome, ponavljam, neka siromašni budu s vama. Dajte glas i oblikujte jedan narod, jer konkretnost ekonomije i rješenja što ih proučavate i doživljavate uključuju svačiji život. Ima više prostora za vas nego što se to danas čini. Stoga vas molim da ostanete aktivno ujedinjeni, gradeći na operativnim pitanjima prave mostove između kontinenata, koji će definitivno izvući čovječanstvo iz kolonijalnog doba i nejednakosti. Dajte lica, sadržaj i projekte sveopćem bratstvu. Budite pioniri cjelovitog ljudskog razvoja polazeći iz ekonomskog i poduzetničkog života.
Uzdam se u vas i nikada ne zaboravite: jako vas volim.
FRANJO